OŽILJAK

Maleni dječak koji je išao u prvi razred pozvao je majku na prvi roditeljski sastanak. Na njegovu veliku žalost rekla je da će doći. Po prvi put njegovi će prijatelji i učiteljica vidjeti njegovu majku. Bio je u neprilici zbog njezinog izgleda. Iako je bila lijepa žena, imala je veliki ožiljak koji joj je prekrivao gotovo cijelu desnu stranu lica. Dječak nikada nije htio razgovarati o tome kako je i kada zadobila taj ožiljak. Na sastanku su, bez obzira na ožiljak, svi bili oduševljeni njenom ljubaznošću i prirodnom ljepotom, ali dječaka je ipak bilo sram pa se skrivao pred svima. Kad se našao u blizini svoje majke i učiteljice, čuo je njihov razgovor.
»Odakle vam ovaj ožiljak na licu?«, pitala je učiteljica. Majka je odgovorila:
»Kad je moj sin bio malen izbio je požar u sobi u kojoj je bio. Svi su se bojali ući jer je vatra izmicala nadzoru, pa sam ja ušla. Dok sam trčala prema kolijevci, vidjela sam kako pada greda pa sam se nadvila nad njega da ga zaštitim. Onesvijestila sam se, ali srećom došao je vatrogasac i oboje nas spasio.« Dotakla je opečenu stranu lica. »Ožiljak će vječno ostati, ali do dana današnjeg nisam požalila što sam učinila to što sam učinila.«
U tom je trenutku maleni dječak sa suzama u očima potrčao prema majci. Zagrlio ju je shvativši kakvu je žrtvu njegova majka podnijela za njega. Proveo je ostatak dana čvrsto je držeći za ruku.

VAŠA JE SESTRA PLATILA NAJVIŠU CIJENU, DALA JE SVE ŠTO JE IMALA

Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje otmjene trgovine promatrao prolaznike. Neka se djevojčica približila trgovini i prislonila nosić na izlog. Kao nebo plave oči radosno su zasjale kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je odlučno i prstom pokazala ogrlicu od modrog tirkiza.
– To je za moju sestru. Možete li mi ju zapakirati kao dar?
Trgovac s nevjericom pogleda djevojčicu i upita: Koliko novaca imaš?
Ona se podiže na prste, stavi na stol limenu kutiju, otvori je i isprazni. Bilo je ondje nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjkica i figurica.
– Hoće li biti dovoljno – upita ponosno. Htjela bih starijoj sestri kupiti dar. Otkako nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan. Siguran sam  da će je dar jako razveseliti. Njezine su oči iste boje kao taj dragi kamen.
Trgovac je otišao u susjednu prostoriju i u zlatnocrveni papir zapakirao kutijicu.
– Uzmi i pažljivo ponesi – reče djevojčici.
Djevojèica uze paketić kao pobjednički pehar i ponosno izađe iz trgovine. Sat vremena kasnije u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim modrim očima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac bio pažljivo zapakirao i upita:
– Ova je ogrlica kupljena u vašoj trgovini?
– Da, gospođice.
– Koliko mje koštala?
– U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja, tiću se samo mene i mojih kupaca.
– Moja sestra je imala nešto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!
Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati ga djevojci.
– Vaša je sestra platila najvišu cijenu, dala je sve što je imala.

PRIČA O PRIJATELJSTVU

Prije nekih mjesec ili nešto više, na betonsku ogradu terase ispred moga prozora počeo je dolaziti galeb. Nazvao sam ga Ranjeni galeb jer nije imao jednu nogu. Bacao bih mu nešto keksa i on bi to spremno progutao. Činilo se da smo se sprijateljili. Došao je tri nedjelje zaredom i ja sam se počeo hvaliti kako imam prijatelja galeba, i šaliti se da je katolik jer dolazi nedjeljom. Sreća da smo bili u Rimu, inače bi bio i Hrvat. Kad je došao drugi put napravio sam nekoliko fotografija s nakanom da ih pokažem prijateljima. Bio sam ponosan što imam prijatelja galeba. Konačno, nije mala stvar imati takvog prijatelja. Hvalio sam se svojim novim prijateljstvom, kao da je upravo moja zasluga što se ono dogodilo.
A onda ga više nije bilo. Čekao sam i gledao u nebo s nadom da će me vidjeti i da će doći. No Ranjeni galeb više nije dolazio. Shvatio sam: on pripada Nebu, i prijateljstvo je dar. Odjednom sam uvidio koliko je isprazno bilo moje hvastanje i koliko sam bio glup. Otkud mi pravo na posjedovanje Neba i prijateljstva? Fotografije sam izradio i pokazivao prijateljima ali više nisam govorio kako galeb dolazi već da je dolazio. Pokušavao sam im objasniti lekciju koju sam naučio. Ali svatko uči na svoj način i često lekcije drugoga vrijede samo za drugoga. Bio sam zahvalan za ono što sam naučio od Ranjenog galeba o prijateljstvu i Nebu.
Nakon nekog vremena jutros je ponovno došao. Sletio je na svoje uobičajeno  mjesto i gledao prema mome prozoru. Ovaj put pozvao sam ga bojažljivo uobičajenim pozivom. Stajao je činilo se u strahu. Nisam razumio. A onda se munjevito na njega obrušio drugi galeb, i Ranjeni galeb je pobjegao. Bolno sam uvidio da su i ptice poput ljudi zavidni na prijateljstvo, da se smiju slabijemu, da ga guraju i da mu se rugaju.  Jutros sam još nešto naučio od mog prijatelja Ranjenog galeba: da pravo prijateljstvo nema granica i da za njega ne postoji udaljenost ni vrijeme, da je često potrebno dugo čekati i radi njega trpjeti.
Leti Ranjeni galebe!
Ja letim s tobom!

ODGOJ BEZ GREŠKE

Dr. Arun Gandhi, unuk Mahatma Gandhija i osnivač M.K.Gandhi instituta za nenasilje, u svom predavanju 9. lipnja na sveučilištu u Puerto Ricu, podijelio je slijedeću priču kao primjer ‘nenasilja kod roditeljstva’:
„Imao sa 16 godina i živio sam sa roditeljima na institutu kojeg je osnovao moj otac u Južnoj Africi oko 18 milja izvan Durbana, u središtu šećerne plantaže. Živjeli smo duboko u unutražnjosti zemlje i nismo imali susjeda, tako da smo se dvije sestre i ja uvijek radovali odlascima u grad i posjetama prijateljima ili odlascima u kina.
Jednoga dana me je moj otac upitao da ga odvezem u grad gdje se održavala jednodnevna konferencija na što sam sa radošću poskočio. Budući da sam ionako odlazio u grad gdje bih bio cijeli dan majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo nabaviti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove kao na primjer odvesti auto na redovni servis. Kada sam odvezao oca tog jutra rekao mi je, ‘Nađimo se ovdje u 17 sati, i ići ćemo kući zajedno.’
Nakon što sam na brzinu poobavljao sve zadatke otišao sam direktno u nabliže kino. Toliko sam bio zaokupljen dvostrukom filmskom programu u kojemu je glavnu ulogu igrao John Wayne da sam zaboravio na vrijeme. Bilo je već 17:30 kada sam se sjetio. Dok sam otišao u servis i preuzeo auto te odjurio do mjesta gdje smo se otac i ja trebali naći bilo je već 18:00 sati.
Zabrinuto me je priupitao, ‘Gdje si do sada?’ Bilo me je sram reći da sam gledao vestern film Johna Wayna te sam odgovorio, ‘Auto nije bilo gotovo, zato sam trebao čekati.’ Nisam znao da je on već zvao servis. Kada me je uhvatio u laži rekao mi je, ‘Nešto nije bilo ispravno u mojem odgoju prema tebi što ti nije dalo dovoljno samopouzdanja da mi kažeš istinu. Kako bih vidio o čemu se radi, tj. gdje sam pogriješio, umjesto autom propješačiti ću 18 milja (29 km) do kuće te putem razmišljati o tome.’
Tako se je on odjenuo i obukao cipele te počeo šetati u smijeru kuće. Već se bilo smrklo, ceste su bile neosvjetljene a put uglavnom nepopločan. Nisam ga mogao napustiti te sam tako pet sati i trideset minuta vozio iza njega promatrajući oca kako prolazi ovu agoniju zbog glupe laži koju sam izrekao. Tada sam čvrsto odlučio da nikada više neću lagati.
Često se sjetim te zgode i pitam se u čudu da me kojim slučajem kaznio na način kako mi kažnjavamo svoju djecu bili uopće bio naučio svoju lekciju. Ne vjerujem da bih. Bio bih kažnjen i malo bih patio te bih ponovo napravio istu stvar. Ali ova jedna lekcija o nenasilju bila je toliko snažna da je ostala svježa u mom sjećanju kao da se dogodila jučer. To je snaga nenasilja.“

STRANAC

Nekoliko godina nakon što sam došla na svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao da živi s našom porodicom. Stranca smo brzo prihvatili i od tada je živio sa nama.
Dok sam odrastala, niti jednom se nisam zapitala o njegovoj ulozi u našoj obitelji. U mom dječjem umu on je imao posebno mjesto. Roditelji su me odgajali komplementarno: majka me učila da razlikujem dobro od zla, a otac me učio da budem poslušna. Ali stranac, on je bio pripovjedač. On bi nas držao opčinjene satima svojim avanturama, misterijama i komedijama.
Kad sam željela saznati nešto o politici, povijesti ili nauci, on je uvijek znao sve odgovore o prošlosti, razumio je sadašnjost i činilo se da je čak u stanju predvidjeti budućnost! Moju obitelj je odveo na prvu veliki nogometnu utakmicu. Nasmijavao me i rastuživao. Stranac nikad nije prestajao pričati, ali tati to izgleda nije smetalo.
Ponekad, mama bi tiho ustajala i odlazila u kuhinju gdje je bilo tiho i mirno, dok smo mi jedni druge stišavali da čujemo što nam ima reći. Danas se pitam je li se ikada molila da stranac ode iz našeg doma.
Tata je upravljao našim domom s određenim moralnim normama, ali stranac nikad nije osjećao obavezu da ih prati.
Naš dugogodišnji posjetilac, s druge strane, glatko bi se provlačio s psovkama koje su parale moje uši i tatu tjerale da pobjesni, a mamu da pocrveni. Tata nije dozvoljavao konzumiranje alkohola, ali nas je stranac poticao da ga redovno pijemo. On je učinio cigarete da izgledaju privlačno, cigare džentlmenski, a muštikle profinjeno.
Slobodno je govorio o seksu, čak i previše. Njegovi komentari su ponekad bili provokativni, ponekad sugestivni, a ponekad jednostavno besramni.
Danas znam da su moja shvaćanja o ljubavnim vezama u velikoj mjeri formirale strančeve priče. Iz dana u dan stranac je proturječio vrijednostima mojih roditelja, ali su ga ipak rijetko ušutkivali. I NIKAD ga nisu zamolili da napusti našu kuću!
Više od 40 godina je prošlo otkad se stranac uselio u život naše obitelji. Jako se brzo uklopio pa danas ni izbliza ne izgleda tako očaravajući kao što je bio s početka. Međutim, čak i ako danas uđete u kuću mojih roditelja i dalje ćete ga pronaći kako sjedi u svom kutu, iščekujući nekoga tko će ga saslušati, da priča s njim dok mu pokazuje svoje slike.

Kako se zvao stranac?
Mi smo ga jednostavno zvali–TV. U međuvremenu je dobio i suprugu. Zovemo je kompjuter.
Njihovo prvo dijete zovemo mobilni telefon.
A njihovo drugo dijete – Facebook.

TORTA VRIJEDNA SVAKOG TRUDA

Sastojci
Kore za bademima, I i III (x 2):
6 kom belanca
200 g secer
1 kasika brasno
120g blansirani,preprzeni, mleveni bademi
Kore sa orasima, II i IV (x 2)
6 kom belanca
200 g secer
1 kasika brasno
120g mleveni orasi
50g rendana cokolada (60% kakao)
Fil:
Fil 1:
300g mleveni orasi
11 kasika mleko
7-8 kasika secer
125g puter
Fil 2 i 3:
24 kom zumanca
24 kasike (300g) secer
450g puter
200g cokolada (60% kakao)
200g lesnik, proprzen, mleven

Priprema
KORE:
Kore sam pekla iz dva puta u velikom plehu (iako se prema receptu peku cetiri odvojene kore).Kasnije sam prohladjene kore presekla poprecno na 2 dela.Dimenzije mog pleha su 45x30 cm.

Priprema pleha: pleh pomastiti, na dno postaviti pek papir i pomastiti i njega. Posuti brasnom, protresti pleh i odbaciti visak brasna.
1.
Kore od badema (kora I i III):
-Zagrejati pecnicu na 180 C.
-Umutiti 6 belanaca sa 200g secera u cvrst sneg pa dodati 120g mlevenih badema i 1 kasiku brasna, pazljivo promesati.
-Nakon stavljanja pleha u pecnicu sniziti temperaturu na 160 C i peci oko 30 minuta.
-Ispeci dve ovakve kore (ili jednu u velikom plehu, naravno-duplirati sastojke u tom slucaju).
2.
Kore od oraha (kora II i IV):
-Zagrejati pecnicu na 180 C.
-Umutiti 6 belanaca sa 200g secera u cvrst sneg pa dodati 120g mlevenih oraha, 50g rendane cokolade i 1 kasiku brasna, pazljivo promesati.
-Nakon stavljanja pleha u pecnicu sniziti temperaturu na 160 C i peci oko 30 minuta.
-Ispeci dve ovakve kore (ili jednu u velikom plehu, naravno-duplirati sastojke u tom slucaju).
3.
FIL:
Fil 1:
300g mlevenih oraha preliti sa 11 kasika vrelog mleka i dodati 7-8 kasika secera. Veoma kratko prokuvati. U ohladjenu masu dodati 125g omeksalog putera i umutiti.
Za Fil 2. i Fil 3:
Dobro umutiti zumanca sa 24 kasike secera i kuvati na pari. Voditi racuna da voda ne dodiruje dno posude sa zumancima, mesati svo vreme. Kuvati dok se masa osetno ne zgusne, oko 15 minuta, ali voditi racuna da se zumanca ne prekuvaju i postanu krpicasta.Gotov fil i dalje nece biti potpuno gust ali ce ocvrsnuti u toku hladjenja.
Ovako izgleda tek skuvan fil, jos uvek vreo: slika 1, slika 2
Fil nakon hladjenja, pre dodavanja putera: slika 1, slika 2
U ohladjenu masu dodati 450g omeksalog putera, umutiti, i podeliti na dva dela, u odnosu 2:1 (Fil 2:Fil 3).
Fil 2: U veci deo dodati istopljenu cokoladu. Podeliti na dva dela.
Fil 3: U manji deo dodati proprzene, samlevene lesnike.
4.
Redosled slaganja kora i fila:
Kora I, Fil 1
Kora II, 1/2 Fil 2
Kora III, Fil 3
Kora IV, 1/2 Fil 2.
Nekoliko saveta:
- belanca se bolje mute ako su pre mucenja temperirana na sobnoj temperaturi ali je lakse odvojiti belanca od zumanaca odmah nakon vadjenja iz frizidera;
-ukoliko nemate jak mikser (po mogucstvu stoni), lakse je mutiti sastojke za svaku koru pojedinacno (od  6 belanaca),u suprotnom mozete raditi kao i ja (mnogo je brze), ispeci koru od 12 belanaca i preseci je poprecno nakon hladjenja;
- kore nakon hladjenja (ukoliko radite u pravougaonom plehu) mozete opseci nozem ili pica sekacem kako biste dobili ravne ivice.
Dekoracija:
-strane: preprzen badem (oko 250g), isecen u tanke listice,
-gornja povrsina: posuto mlevenim bademom i kakaom;
- gornje ivice: cokoladni ganache (mlecna cokolada:puter, 1:1).

OD SVIH RECEPATA ZA LEDENI VJETAR OVAJ MI JE NAJBOLJI

Sastojci
Puslica
6 bjelanjaka
sok od ¼ limuna
250 g kristal šećera
1 vž šećera u prahu
Krema od vanilije
4 dl mlijeka
6 vž glatkog brašna
150 g kristal šećera
1 puna mž bourbon vaniliji šećera
1 prstohvat soli
6 žutanjaka
125 g maslaca
Još potrebno
5 dl slatkog vrhnja
1 mž škrobnog brašna
250 - 300 g šumskog voća/malina/jagoda/ribizla/višanja (kiselkastog bobičastog voća po vlastitom izboru, može i zamrznuto)

Priprema
Puslica
1.
Bjelanjke miksajte ručnim mikserom uz dodatak soka od limuna u čvrsti snijeg.
2.
Dodajte kristal šećer u tri navrata i miksajte dok ne dobijete čvrsti svilenkasto-sjajni snijeg.
3.
Prekrijte veliki pleh komadom back papira, koji je utoliko veći od samog prleha da pokrije i rubove.
Rasporedite snijeg od bjelanjaka ravnomjerno po plehu.
4.
Od back papira izrežite dug komad širine ca. 10 cm. Presavijte ga na pola i izrežite na dužinu kraće stranice pleha.
Umetnite taj komad back papira po sredini pleha, tako da dijeli puslicu na dva dijela iste veličine. Morati će te ga pri umetanju lagano povlačiti napred nazad, kao da režete snijeg od bjelanjaka, koji je vrlo gust.
5.
Jedna strana naka ostane glatka i ravna, a drugu stranu koja čini pokrov kolača, špatulom namreškajte, kako bi sličila na valovitu površinu vode.
6.
Posipajte tu stranu sa šećerom u prahu.
Pečenje
Ovisno o tome kakvu puslicu volite, možete peći na dva načina:
1.
Ako volite da vam je puslica izvana hrskava i nešto tamnija, dok je iznutra pjenasta i mekana.
Pecite 1 sat na 150°C do 160°C  ovisno o tipu pećnice (ventilacijska peć 130°C do 140°C).
Pregradu od back papira pažljivo odstranite dok je još puslica topla, najlakše uz pomoć tankog noža.
2.
Ako volite suhu svijetlu i hrskavu puslicu kao baiser/beze.
Pecite prvo 15 min na 150 °C (ventilacijska peć 130 °C), onda smanjite temperaturu na 120°C (ventilacijska peć 100 °C) i pecite još 1 sat i 45 min.
Nakon jednog sata pečenja, izvadite pleh iz pećnice i pažljivo odstranite pregradu od back papira, vratite pleh u pećnicu i pecite do kraja.
Čim stavite puslicu u pećnicu krenite sa pripremom kreme.
Krema od vanilije
1.
Stavite mlijeko kuhati.
Na drugoj ploči u zasebnom loncu zagrijavajte nešto vode za vodenu kupelj.
2.
Pomješajte brašno, šećer, vaniliji šećer i sol u zasebnoj vatrostalnoj posudi. Dodajte ca. 1 dl toplog mlijeka (izdvojenog od mlijeka koje se zagrijava) i žumanjke, te sve zamutite pjenjačom u glatku smjesu. Postavite na lonac s vodom uz stalno mješanje pjenjačom.
3.
Kada ostatak mlijeka zakuha, ulijte ga u smjesu na vodenoj kupelji uz konstantno mješanje.
4.
Zagrijavajte kremu na vodenoj kupelji, dok se potpuno ne zgusne (mora biti vruća i vrlo gusta), uz miksanje ručnim mikserom na najmanjoj brzini.
5.
U vruću kremu umiksajte pola količine maslaca, a ostatak maslaca ostavite izvan hladnjaka, da postane mekan za daljnje korištenje.
Zaklopite posudu i ostavite ju da stoji, dok se krema ne ohladi.
Ako pečete u kraćoj verziji od jednog sata, uronite posudu u hladnu vodu ili ju možete iznjeti van pri hladnom vremenu, kako bi se krema pravovremeno ohladila.
6.
Pet minuta prije završetka pečenja puslice, zamutite slatko vrhnje u šlag. Prije nego što šlag postane skroz čvrst, prosijte škrobno brašno u njega i miksajte dalje dok ne očvrsne.
7.
U ohlađenu kremu dodajte ostatak maslaca i kratko ga umiksajte u kremu. Ne smeta ako vam na nastavcima ima šlaga.
8.
U kremu špatulom umješajte ca. 1/3 šlaga.
Rukovanje sa puslicom nakon pečenja
1.
Pečenu još vruću puslicu izvadite sa pleha zajedno sa back papirom na radnu površinu.
2.
Primite prstima rub back papira sa strane djela puslice koji će poslužiti kao dno i lagano ga nadignite.
Premažite donju stranu papira sa kistom namočenim u vodu. To će vam pomoći da se puslica lakše odlijepi sa papira.
3.
Spustite papir natrag na radnu površinu, rukama pažljivo odvojite ovu polovicu puslice i umetnite ju u pripremljenu tacnu ili pekać odgovarajuće veličine.
4.
Peklopite praznu stranu back papira preko djela puslice koji će poslužiti kao pokrov i dekoracija, uhvatite rukom oba lista papira na središtu puslice, nadignite ju, te premažite i to dno sa vodom.
Položite ju natrag na radnu površinu i ostavite stajati dok filujete kremu.
Filovanje
1.
Prvo premažite puslicu kremom od vanilije.
2.
Preko kreme ravnomjerno i obilato rasporedite šumsko voće (ako koristite zamrznuto, nemojte odmrzavati).
3.
Premažite voće sa ostatkom šlaga i zagladite površinu.
4.
Sada pažljivo odvojite puslicu sa back papira (trebala bi se jednostavno odvajati) i položite ju na šlag.
5.
Pohranite gotov kolač u hladnjaku na par sati, najbolje preko noći, prekriven prozirnom folijom, kako krema nebi upila miris hladnjaka.